Potkapacitirani sustav odvodnje i kanalizacije, mješoviti sustav odvodnje, neodržavanje infrastrukture i, tek na kraju, velika količina kiše u kratkom vremenu glavni su uzroci velikih poplava prije nekoliko dana u gradu Zagrebu, smatraju stručnjaci s kojima smo u ponedjeljak razgovarali o uzrocima izlijevanja velike količine vode u središtu Zagreba.

1. POTKAPACITIRANOST SUSTAVA ODVODNJE: Nekontroliranom urbanizacijom došlo je do prevelikog pritiska

Glavni sustav odvodnje središnjeg dijela Zagreba sagrađen je na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće.

Na temelju tadašnjeg broja stanovnika i stambenih objekata, izračunat je potrebni kapacitet odvodnje. Nekontroliranom urbanizacijom grada došlo je do prevelikog pritiska na sustav čiji se kapaciteti nisu proširivali i sad imamo ovakve posljedice, ističe Stjepan Kordek s Instituta građevinarstva Hrvatske koji već nekoliko desetaka godina projektira sustave odvodnje i vodoopskrbe.

Posljednji veliki projekt bio mu je sustav odvodnje na zagrebačkom rotoru. Sustav gradske odvodnje dimenzionira se na osnovi intenziteta padalina i razdoblja ponavljanja te na temelju veličine naselja i broja stanovnika. Prije više od sto godina te su brojke bile znatno manje i današnje su neusporedive s onima kad se sustav gradio, ističe Kordek.

Vjenceslav Slijepčević, istaknuti stručnjak za pitanje odvodnje, također kao veliki problem ističe zastarjelost infrastrukture.

– Zagreb ima oko 30.000 kilometara vodovodnih cijevi. Veliki dio njih je od azbesta, betona ili PVC-a. Te cijevi zbog dotrajalosti pucaju, a voda istječe i nanosi pijesak na ostale cijevi koje pod težinom pucaju, što u konačnici dovodi do poplava za velikih kiša ili se urušavaju kolnici. Cijevi se jednostavno moraju zamijeniti – smatra Slijepčević koji također upozorava na nekontroliranu urbanizaciju grada koju nije pratila nadogradnja infrastrukture.

2. MJEŠOVITI SUSTAV ODVODNJE: Treba odvojiti sustav fekalnih i oborinskih voda

Svi naši sugovornici posebno ističu problem mješovitog sustava odvodnje.

– U isti sustav odlaze fekalne i oborinske vode te se ulijevaju potoci s obližnjih brda. To niti jedan sustav ne može podnijeti – ističe Kordek. Prema njegovim riječima, poplave bi ubuduće u velikoj mjeri bile spriječene odvajanjem sustava odvodnje oborinskih voda od sustava odvodnje fekalnih voda.

– Voda s krovova u pravilu je čista i njoj bi se trebao omogućiti slobodan protok u zemlju, a ne je usmjeravati u postojeću odvodnju – kaže Kordek. No, za to je potrebno imati što više zelenih površina, a u Zagrebu je sve asfaltirano i betonirano. Kao primjer navodi mogućnost gradnje posebnog sustava odvodnje oborinskih voda ispod zelenih površina Zrinjevca i Lenucijeve potkove, gdje bi se sagradili posebno kolektori i sustavi odvodnje za oborinske vode.

Što se tiče parkirališta, tvrdi Kordek, ona se ne bi smjela asfaltirati, nego bi se postavljale porozne travnate kocke kroz koje bi prolazile oborinske vode do ugrađenih kolektora i separatora te bi se pročišćena voda upumpavala u rijeku Savu. Problem je to što je takav naknadni rad na postojećem sustavu dugotrajan i skup. No, Kordek smatra da bi se najavljena obnova zgrada od potresa u središtu Zagreba trebala iskoristiti i za obnovu infrastrukture ispod zemlje.

3. NEODRŽAVANJE SUSTAVA ODVODNJE: I prije 50 godina Miramarska je bila poplavljena

Pothodnik u Miramarskoj ulici na fotografiji iz 1970. godine izgleda jednako poplavljen kao i na onima iz 2020. godine! Dakle, ni nakon 50 godina taj problem nije riješen.

Kordek i Slijepčević smatraju kako je problem u preslabim crpnim pumpama ugrađenim na tom objektu, kao i na većini pothodnika koji su poplavljeni. – Treba ugraditi jače crpne pumpe i sagraditi veće crpne bazene u Miramarskoj. No, pitanje je bi li na tom prostoru bilo dovoljno mjesta za veći bazen – ističe Kordek koji smatra da bi ugradnja jače crpne stanice mogla stajati oko 2 milijuna kuna.

Prema njegovim riječima, sadašnji sustav ne može podnijeti veliki pritisak vode u kratkom vremenu. Voda se slijeva u glavni sustav dok ga ne preoptereti, a nakon toga se voda počinje vraćati i onda imamo prizore kao one u Miramarskoj ili u Klaićevoj bolnici. Kordek smatra da bi se problem poplave bolnice u Klaićevoj bolnici mogao riješiti ugradnjom crpne pumpe. I Slijepčević ističe problem neodržavanja sustava te osobito problem korijenja drveća koje probija u kanalizacijske i vodovodne cijevi.

– Za pregled cijevi postoje kamere te roboti koji takvo korijenje režu i na taj se način čiste cijevi, ali sumnjam da se to u Zagrebu koristi – kaže.

O neodržavanju sustava najbolje govori činjenica da nakon potresa nije pregledana podzemna infrastruktura u gradu. Primjerice, korito potoka Medveščak koje prolazi i ispod Jurišićeve ulice zidano je ciglama. Nije isključeno da je potres na nekom dijelu to korito urušio i da je došlo do začepljenja potoka – napominje Kordek.

4. VELIKA KOLIČINA PADALINA U KRATKOM VREMENU: Štete se mogu smanjiti nadogradnjom

Oko 80 litara kiše po kvadratnom metru palo je u subotu u nekoliko sati na grad Zagreb. Takvu količinu teško će “progutati” i najbolji sustav gradske odvodnje.

– Ne možete sustav odvodnje graditi i dimenzionirati prema ekstremnim padalinama koje se događaju jednom u 50 ili 100 godina. To bi jednostavno bilo neisplativo i preskupo – istaknuo je Stjepan Kordek. No, naši se sugovornici slažu da se štete mogu i moraju smanjiti održavanjem i nadogradnjom infrastrukture.